Stalnu postavku kolekcije Pavla Beljanskog čine dela iz legata Pavla Beljanskog, u kojoj je suštinski očuvana ideja darodavca da eksponate treba da povezuje jedinstvena nit kolorističkog sklada i likovnog ritma a ne biografsko-istorijski ili neki drugi muzeološki princip.
Tokom vremena, ovakva zamisao nije pretrpela znatne promene i inovacije. Njena modernost je i danas u skladu sa tendencijama izlagačkih politika zasnovanih na specifičnosti poetskog i idejnog koncepta darodavca. Dela autora različitih generacijskih pripadnosti objedinjuju estetski principi Pavla Beljanskog. On je smatrao da su najviše vrednosti slikarstva „poetsko osećanje prirode […] savladana tehnika i koloristički dar”, da „likovno stvaralaštvo podleže zakonima života”, i da su njegove najznačajnije odlike spontanost, harmonija i unutrašnja sadržina. Poetiku umetničkih dela Beljanski je poredio sa muzikom, na čemu je zasnovao i izlagački koncept u prostoru projektovanom za kolekciju: „Njihova osećajnost i njihova izražajna sredstva variraju od kamernog alegreta, do kreščenda u fortisimu, gde dominiraju duvački instrumenti. I sve se to sliva u polifoniju jedne epohe.” Posebne celine stalne postavke čine sadržaji namenjeni slepima i slabovidima Dodirni i oseti, i gluvim i nagluvim osobama, sa aplikacijom na znakovnom jeziku Muzej za sve.
Osim dela iz legata Pavla Beljanskog, izložbenu celinu upotpunjuju još dva segmenta: Memorijal Pavla Beljanskog i Memorijal umetnika.